... Evo kako, po mom mišljenju, nastaje kriza srednjih godina:
Tipičan
kandidat za takvu krizu je mladic od dvadeset i koje koji je dobro
odgojen i točno zna što želi od života. Stvari rješava po redu, ima
ženu koju je relativno mlad oženio, je li zbog toga što je cura ostala
trudna ili zbog nečeg drugog, nije bitno.
Tijekom dvadesetih i
tridesetih godina svog života taj se čovjek prilagođava svim zahtjevima
okoline: Šefu na poslu nastoji biti dobar radnik i suradnik, očekujući
napredak u karijeri i postupan rast plaće. S kolegama nastoji biti
dobar, podnosi i njihov dio tereta kad god treba, svoj dio posla
odrađuje besprijekorno, a uvijek je raspoložen i za pivicu poslije
posla. Ženu koja je po definiciji vječno nezadovoljna zbog toga što
stari, zbog šefa koji je maltretira, zbog djece koja joj ne daju mira,
zbog kućanskih poslova koji su joj na grbači, zbog nove strije na
dupetu itd. nastoji umiriti, oraspoložiti, emotivno zadovoljiti (ne i
seksualno, njoj nije do seksa, bar ne s njim). Djecu obavezno vodi u
park, kazalište, na utakmice, izlete, zimovanja i ljetovanja.
Prijatelje iz djetinjstva je izgubio, neke nove upoznali su on i
njegova žena u paru i sada se tako, u parovima i druže na obiteljskim
proslavama i svečanostima - za ništa drugo nemaju vremena, a za neke
intimnije odnose i ispovijedanja o tome što ih muči nemaju ni volje.
U
tom ozračju prođu dvadesete. I tridesete. A onda se čovjek nađe na
polovici svog života (bar on tako procjenjuje) i shvati da su mu plaća
i radno mjesto i dalje isti ili s mršavim pomakom, da mu je žena uz sav
njegov napor i dalje nezadovoljna, da seks bez moljenja nije dobio već
koje desetljeće, tj. da je kao muškarac gotovo kastriran, da mu djeca
već ulaze u pubertet, a on s njima nije izgradio nikakav odnos, osim
što ih vodi kud mu žena naredi, da pravih prijatelja kojima će se
obratiti za više od večeri provedene uz piće ni nema i da je u stvari -
sam.
Tužno sam. I da nitko ne misli na njega i njegove potrebe. Da život prolazi, a on od njega ništa ne dobiva.
I onda sam sebi kaže: Krajnje je vrijeme da od života nešto i - uzmem.
Tada
porivi koji su petnaestak godina (ili više) zatomljavani izbiju na
površinu. Hoće li to biti motor, bijesni auto, ljubavnica ili nešto
treće, sasvim je irelevantno. Što god bilo, radi se samo o čovjeku koji
je navalio na užitke onako kako dugo izgladnjivan čovjek navali na
hranu.
Okolina, naravno, ostaje zgranuta tom promjenom. Prije
svega žena, koja se sada sama mora brinuti za svoje strije i koju muž
više ne moli za seks. Naravno, ovakav kakav jest, on više ne odgovara
nikome od ljudi koji su ga okruživali i koji su se s indignacijom
uvijek odbijali družiti s takvima kakav je on sad. Zbog toga ga počnu
optuživati da je nemoralan ili ismijavati da je djetinjast, da je ušao
u drugi pubertet.
Ovakvo halapljivo utaživanje potreba završava relativno brzo na dva načina.
Jedan,
onaj gori, jest taj da se čovjek pod pritiskom okoline i vlastitog
osjećaja krivnje nametnutog odgojem vraća u stari, ustaljeni način
ponašanja. Sve ostaje kao prolazna epizoda u njegovom životu, njegova
žena ga dobrohotno prigrljuje (i dalje mu ne dajući bez molbe, naravno)
i sve mu oprašta, gorda i velika u svojoj žrtvi, prijatelji ga
suosjećajno tapšaju po ramenu i smješkaju se zbijajući šale tipa "zašto
bi tebi bilo bolje nego nama", a naš muškarac, s osjećajem da je kasno
za velike zaokrete u životu, pokorno se ponovno prihvaća uloge koju je
imao i u kojoj će čekati kraj života.
Drugi način kako ovo može
završiti jest da čovjek ustraje na tome da ima pravo na svoje potrebe i
to pod bilo koju cijenu, uključujući i promjenu posla, prekid
prijateljstva ili razvod braka. Nakon što utaži prvu glad za
ispunjenjem svojih potreba, on je spreman funkcionirati normalno, ali
ne pod uvjetima koji su mu do tada bili nametnuti, već sam sudjeluje u
stvaranju uvjeta, očekujući od okoline da se tome prilagodi ili da se
odnosi prekinu.
To, naravno, ima za posljedicu daljnju osudu
stare okoline, ali i stvaranje novog kruga poznanstava, prijateljstava
i veza s ljudima kojima taj čovjek odgovara baš onakav kakav jest,
autentičan i prirodan.
(copy)
